Etimologija reči konoplja
Reči raznih slovenskih naroda za konoplju (staroslovensko konoplia, rusko konoplja, češko konopi, poljsko konopie) su toliko slične, da ona zasigurno vuče poreklo iz zajedničke slovenske prapostojbine. Poznavanje reči nam ukazuje i na poznavanje biljke, pa tako etimologija može pomoći da se otkrije koliko dugo Sloveni poznaju konoplju, kada drugi, arheološki ili pisani, izvori nedostaju.
Stari oblik jednine je bio kanap odnosno konop. Zbirna množina konopie je nastala dodavanjem staroslovenskog nastavka ie (uporedi grozd i grozdie). Ranije se reč konoplje upotrebljavala samo u množini, kako je i Vuk Karadžić beleži u svom rečniku. Danas je u upotrebi pretežno izvedeni oblik jednine konoplja.
I germanski jezici imaju srodne reči za konoplju (nemački: hanf, norveški: hamp, švedski: hampa, engleski: hemp, holandski: hennep). Takođe postoji i velika srodnost između germanskih i slovenskih jezika (uporedi hanaf i kanap) što upućuje na još dublje indoevropske zajedničke korene ove reči. Tako za sve indoevropljane važi, da im je biljka konoplje poznata još od drevnih vremena zajedničke prapostojbine.
Najpoznatija svetska reč za konoplju, kanabis, je u mnoge zapadne jezike ušla preko latinskog, koji se koristi kao naučni jezik u medicini i botanici. U latinski je reč došla iz starogrčkog, a među grcima tu reč prvi beleži Herodot, opisujući običaje severnih suseda dok je putovao po brdovitom Balkanu. Smatra se da su Grci reč kanap(is) primili od Skita ili Tračana, koji su biljku obilato koristili, i grcizovali je dodavanjem poslednja dva slova.
Zanimljivo da je reč kanap slična i germanskoj hamf i grčkoj kanabis, iako njih dve nisu međusobno slične. Slovenska reč kanap je jezički posrednik između hamp i kanabis, baš kao što je naš narod geografski posrednik između Grka i Nemaca.
Damjan Pavlica